od S u Sre Maj 11, 2011 8:23 pm
Kad kazem previse jasno mislim pritom da se osobine nekih likova bas forsiraju, kao da pokusavaju direktno u glavu da nam saspu, on je TAKAV!
Najbolji primjer je Tirion Lanister, the Imp. Shvatili smo u prvoj epizodi, on je patuljak, fizicki zakrzljao, ali je veliki covjek (potpuno nasuprot svom bratu i sestri). I to je njegova sustina, mali je tijelom ali je veliki duhom, jer je morao da se snalazi pa je bistar, obrazovan, sposoban, i bez dlake na jeziku. To sto se rodio takav ga je naucilo kakav je svijet i ima stav in your face prema svima i svemu (nije prosla epizoda da nije rekao Snowu da je bastard, pa sad Branu da je cripple i slicno).
Lady Stark je takodje naglasena kao lik. Recimo na at-at-u se tip zalio kako nije pokazana dekadencija poodmaklog kraljevstva Roberta Barateona. A bas jeste, bas nam se sasipa u glavu da je kraljestvo dekadentno, da se trosi, da su Lanisteri svuda (klinac pored njega u trecoj epizodi koji sluzi), i da je on sam izgubio kompas i da daleko vise vladaju Sersei i Dzofri i tako dalje. Poslednje dvije epizode nam to pokazuju na svakom cosku. I tako, ovo je ukratko, ima tu jos gomilu nekih stvari, ali ne bih da zazalim posle.
Sustina, cak i da nisam u pravu, knjiga moze na jednoj strani da objasni neciji karakter, neko stanje ili neki dogadjaj na nacin za koji bi filmu bilo potrebno 10 minuta naracije i slicnih stvari. Zato film mora biti suptilniji i pokusavati da se dovija na drugi nacin, ako zeli da bude film a ne tupavo prepricavanje knjige.
There is a crack in everything, that's how the light gets in
Blog "Protiv negativnog"
www.stefandjukic.comKolumna - Opijumski ratovi