Ono što je komično kod Murkoka je da su njegovi napori da napiše anti-EF roman njega svrstali u vrh istog tog EF žanra i da ga neretko vole isti oni koji obožavaju Tolkina.
On je lepo nadrobio u onom svom esejčiću, ali je zaboravio jednu malo činjenicu, koja ga razotkriva kao daleko većeg ignoramusa nego što to iko hoće da prizna: Tolkin je veoma popularan i van granica Britanije, gde nisu ni čuli za Torijevce, i gde od idiličnih predela seoske Engleske koja bi trebalo da je prenesena u Okrug, nema ni reči. Npr., Tolkin je veoma popularan u Rusiji, zemlji sa drugačijim kulturnim, istorijskim, mitološkim, političkim nasleđem. Tamo su Baba Jaga, Ivan Carević i Vasilisa prekrasna, ali se našlo mesta i za Hobite, Vilenjake i sve ostale.
Svi autori koje je tamo naveo zajedno, uključujući i Tomasa Mana i ostale klasike (sa izuzetkom Odiseje) teško da su prodali više knjiga od Tolkina. Je l' to Murkok i njegovo društvance koje uključuje Pulmana i ine hoće da nam objasne kako je u stvari svet podeljen na nas 99% idiota koji vole Tolkina i Milna i 1% pametnih i inteligentnih kao što je on i njegovi omiljeni autori, pa će sada ON da nam kaže šta treba da čitamo?
Na kraju krajeva, ovde imamo teme i o Martinu i o Džordanu i o Pračetu i o Hari Poteru, ali, nađavola, nikako da se skupi kritična masa frenetičnih obožavalaca Elrika od Melnibonea, iako je, ako mene pamćenje služi, izašao mnogo pre ostalih, do 1979 su bile kod nas već 2 knjige iz serijala...
Možda je Murkok svojoj deci (ako ih ima) čitao Platonovu Državu, ali za moju su Vini Pu, Petar Pan i Vetar u vrbaku više nego dobri, hvala vam lepo.
Naravno, na 5 web strana stane koješta, ja sad ne mogu da analiziram detaljno svo ono skribomanstvo, ali evo neki primer.
Reći da je Zemljomorje Ursule Le Gvin knjiga za decu stvarno može samo neko ko je u mladosti, dok su ludele 60-te svoj jutarnji obrok bazirao na roze pilulicama od kojih slonovi uzjahuju čajne kolutiće i izleću ljuljajući se uz zvuke "White Rabbit" Jefferson Airplane-a (o kojima sve najbolje, ja ih rado slušam), a na šta dobri nam Murkok, koliko je poznato u kuloarima nije bio baš gadljiv. Šta ćete, razuzdana mladost uzima danak, spidovi ubijaju neurotransmitere a đavo doš'о po svoje, kao što je Fikretu došla već poslovična tetka "po gramafon".
Uostalom, o njemu bolje od mene govori njegova bibliografija. Čovek počinje dobro, ima ideju, ima priču ima realizaciju. Nekoliko dobrih knjiga izlazi. Obećava, ali na kraju završi okrećući jedne te iste junake
ad nauseum . Overproduction najružnije vrste.
Kad samo pogledate njegov izbor autora, sve brate njegovi školski drugari sa Oksforda, i Kuperova i Garner i Pulman.... Valjda im bilo krivo što su dobijali loše ocene, pa sad ufatili da blate po profanima
A sad da govorimo malo "po murkokovski": da im vidiš njihov opus, bože mili, pa tu dominiraju isključivo pseudoarturijanske legende i kvaziirski i metakeltski pejzaži i zapleti. Ja obožavam keltsko i irsko nasleđe, ali, ovega mi krsta, ako mi još neko izvede Rogatog boga na ledinu, svega mi, ima da radi Remingtonka, o'ma ću da zaboravim da je lovostaj na jelene! Mislim, ljudi, aman zaman, od tolike mitologije i nasleđa, a vi ko švaba tralala! Šta je to, neko tajno društvo, Družina Pere Kvržice, šta li?
I nemojte da mislite da ja sad kenjam po Murkoku jer branim Tolkina, ne treba Tolkinu nikakva odbrana, a ponajmanje s moje strane. Ali, brate ako on može da se istovara po Tolkinu, što da ne vidimo šta je to on i koliko lepoga uradio. O čitaocima neću da govorim, sve da deli knjige u javnim WC-ima umesto toalet papira, trebalo bi mu bar 20 godina da dostigne Tolkina, a ako saberemo C.S. Luisa (koga ja ne ljubim, ali 80 miliona ljudi je mislilo da valja) i Milna, e, moj Majklu Murkoče, džaba ti i Hokvind i Blu Ojster Kalt i svi ostali trikovi kojima si pokušao da podigneš tiraž Elriku (koji, btw. i nije loš, koliko se ja sećam, kad sam ga čitao, odmah nešto posle Vini Pua i Brežuljka Voteršip).
Ali, hajde da se manemo marginalnih tema, kao što je Murkok, pa se vratimo Tolkinu....