Atlantida, Borislav Pekić
„Dužnost nam je da sledimo maštu bar koliko poštujemo očiglednosti realnog sveta od kojih živimo. Jer, istina ima najviše izgleda da bude negde gde se naša mašta i tuđa realnost ukrštaju...“
„Možda je umetnost dublji depo memorije od ljudskog pamćenja, a imaginacija u traganju za istinom korisnija od naučne uzdržanosti?“
„Nema ništa čovečnije od leta žive ptice praznim nebom iznad plime mora u zlatne zore, i ništa čarobnije od Tajne.“
„Samoubistvo je ekskluzivno ljudski odgovor na tegobe življenja. Životinje se ne ubijaju. Svetinja sopstvenog života, kad se tuđ život i ne poštuje, usađena im je instinktom vrste kojoj pripadaju, kojoj služe. Ovakvu pripadnost čovek već milenijumima ne poznaje. Pripada sebi, sebi služi, privremeno i povremeno obuhvatajući i ono što voli ili mu treba, ali uvek sposoban da se kao jež skupi u svoje bodljikave razmere i preduzme čin koji ništa do sebe u obzir ne uzima. Takav je čovek, prognanik iz čovečanstva, mogao, smeo, umeo da se ubije; životinje, zarobljenici ciklusa, nisu to mogle, smele, umele.“
„Kao da ima išta razumnije od načina na koji potok traži put kroz kamenjar, kojim se cveće okreće suncu, talasi sustižu, kiše s neba vraćaju, a jata ptica selica drevnim gnezdištima svakog proleća lete? Kao da je išta razumnije od stanja u kome se između života i smrti potire razlika, simbioze u kojoj život sahranjuje smrt, a smrt održava život?“
„Originalnost je političaru korisna koliko i rupa u glavi.“
„Kad su sa svojim ženama, muškarci imaju rasejan pogled kao da su na groblju.“
„Ko ne veruje u đavola, već mu pripada.“
„Pesnici su, ako su dobri, vrlo blizu magije.“
„Veštice mi se više dopadaju od naših kongresmena. One su bar bile iskrene. Radile su ono u šta su verovale. Kongresmeni najpre nešto urade, pa tek onda u to poveruju.“
„Možda se ludilo u tome i sadrži? U pristanku na mimosvet, u tome da se čovek u njemu dobro oseća. U svetu u kome osim njega nema nikog. Nikog mimo tvorevina slobodne i suverene imaginacije.“
„Čovek je oduvek lud, ili nije nikad.“
„Neizvesnost je bila povezana s tajnom vremena. Čovek je bio u vlasti neizvesnosti zato što nije bio kadar da pronikne u budućnost. Ni svoju, ni sveta koji je stvorio. Pronići u budućnost značilo je pobediti neizvesnost i napraviti prvi korak u njenom savlađivanju putem preinaćivanja, prilagođavanja ili na koji drugi način.“
„Ogledalo je manje tu da nam pokaže ono što je ispred njega koliko da sakrije ono što je iza njega.“
„Gde god komanduju idioti, ludnica je. Samo ludake leče, a idioti se prepuštaju zaštiti sindikata i Boga. Sindikati malo mogu da pomognu, ali je Bog milosrdan. Ako ništa vrednije ne može od njih da napravi, pravi policijske šerife po provinciji...“
„Ništa što je očevidno nije istina.“
„Vera je sve. Ona je moć.“
„Da li su postojali ljudi kojima je iluzija izuzetnosti dozvoljavala prelazak svih granica, gaženje svih obzira, upotrebu svakog sredstva? Naravno da su postojali.“
„Apsolutna sloboda moguća je jedino van razuma, u ludilu. Samo u ludilu sve je moguće.“
„Sredstvo za shvatanje mrtvih oblika matematički je zakon, sredstvo za razumevanje živih je analogija.“
„Da čovek i po svojoj prirodi nije ono što je po svojoj istoriji, a mora biti da jeste, jer da nije, takvu ne bi imao, zaslužio bi drukčiju. Nema nade da je izmeni, sve i da hoće. Morao bi najpre i temeljno sebe da promeni.“
„Neizvesnost. To je čovek. Neizvesnost. Neuporediva sila brige. Opojnost zebnje. Ono što vi sada osećate.“
„Ništa ne živi večno. I vreme ništa ne znači ako je kao šagrenska koža, ako nije nepotrošivo. Ni dobitak u njemu, ako ga svega ne obuhvata. Onome ko život voli, i malo od njega sve znači, ali mu, na žalost, ništa neće značiti ni mnogo ako nije – sve.“
„Čovek uvek radi protiv sebe. To je u njegovoj prirodi.“
Perec je škljocnuo zubima, i pregledao sledeći list. To je takođe bilo naređenje: o posmrtnom administrativnom kažnjavanju - novčanom kaznom u visini četvoromesečne plate - psa vodiča oružane straže G. de Monmoransi "koji je nemarno dopustio sebi da ga uništi atmosfersko pražnjenje (munja)."