od Japet u Sub Jan 12, 2013 4:02 am
VLADIMIR KONSTANTINOVIČ NEVJAROVIČ
TERAPIJA DUŠE
Ljudska duša
"Postoji samo jedan predmet koji je iznad ljudske duše -
to je njen Stvoritelj"
(bl. Avgustin).
,,.........Karakteristični deo ljudske duše je njena razumnost (slovesnost) koja uzdiže čoveka iznad svega ostalog životinjskog i biljnog sveta. Čovek takođe poseduje sposobnost za naravstveno (moralno) usavršavanje, poseduje svesni izbor (slobodu volje), osećanje odgovornosti, sposobnost za govor, stvaralaštvo, doživljavanje uzvišenih pojmova, počev od lepote, dobra i ljubavi do svesti o Bogu. Kod životinja duša se ne može odvojiti od tela, a "psiha je tako tesno povezana sa fizičkom prirodom životinja, da je gotovo nemoguće saznati: gde se ona završava, a gde počinje" (iz knjige "Duša ljudska", s. 15, rep. izd., 1992).
Životinje takođe "ne poseduju sposobnost mišljenja, što je svojstveno samo čoveku... one imaju samo opažaje i čulne nagone, ali mišljenja u pravom smislu reči nemaju" (s. 15 iste knjige). Da li biljke poseduju dušu? Tim povodom mišljenja Svetih Otaca se razlikuju. Ali ako je i imaju, onda je ona u odnosu prema ljudskoj duši još manje savršena i duboko skrivena. Sv. Grigorije Nisijski je pisao: "Dobivši ovakvu prirodu (tj. čulnost i duhovnost), čovek postaje biće koje sjedinjuje ceo svet: on ima i dušu biljnu zajedničku s biljkama, i dušu životinjsku; ali pri tome on ima i dušu razumnu koja ga čini gospodarem zemlje ... Čovek sadrži u sebi jedinstvo suprotnosti izmeću višeg i nižeg, nebeskog i zemaljskog, razumnog i nerazumnog, slobodnog i neslobodnog, duha i materije".
Na taj način, pojam ljudske duše je veoma dubok i složen i ne može se svesti na nekakvu supstancu, odvojenu i unutarnje nezavisnu od tela, supstancu koja nakon završetka zemaljskog života odleće, napuštajući telo, da bi nastavila svoj novi život u drugačijem svetu. "Ona živi u svim delovima tela - pisao je sv. Atanasije Veliki - i svugde u njemu ispoljava svoju delatnost". Pojam duše uključuje u sebe daleko širi smisao; duša ne samo da oživljuje telo, nego i predstavlja najvišu suštinu, upravlja čovekovim životom i njegovom opažajnom prirodom (prema mišljenju istog podvižnika svetosti).
Zaustavimo se sada na određenju duše. Tim povodom bl. Avgustin piše: "Duša je suština sazdana, nevidljiva, razumna, bestelesna, besmrtna, najbogopodobnija, slika koja traži svog Tvorca". Njemu takođe pripada i izuzetno duboka i tačna misao, čiji se smisao svodi na to da čovek ne nalazi ni u čemu konačno smirenje osim u Bogu; a sve dotle on se muči, pati, traži i nikako ne nalazi smirenje.
Sv. Jovan Damaskin u knjizi "Tačno izloženje pravoslavne vere" daje ovakvo određenje duše: "Duša je suština živa, prosta, bestelesna, telesnim očima po svojoj prirodi nevidljiva, besmrtna, slovesno-razumna, bezoblična, koja dejstvuje posredstvom organskog tela i daje mu život i rastenje, osećanja i silu rađanja".
Uzimajući u obzir navedene tvrdnje, treba međutim imati na umu da tačna morfologija duše u uobičajenom i prihvatljivom zemaljskom shvatanju teško da je moguća. Isto se može reći i za pitanje lokalizacije duše, njene veze s telom. Ipak se smatra da je srce koren duha koji potiče iz mozga, i kao da dodiruje svaki deo tela. "Bogopodobni duh - piše sv. Jefrem Sirin - zauzima nebo - glavu, a u srcu se duh šeta kao u svojim odajama" (navedeno prema knjizi "Duša ljudska"). Sv. Jovan Damaskin kaže da duša obuhvata telo kao vatra gvožđe.
Govoreći o uzajamnim odnosima duše n duha, sv. Teofan Zatvornik piše: "U čoveku treba razlikovati dušu i duh. Duh sadrži osećanje Božanstva - savest i nemogućnost zadovoljenja bilo čime (što duši ne priliči, nap.prir). On je ona sila koja je u čoveka udahnuta prilikom stvaranja. Duša je niža sila, ili deo iste sile, čiji je zadatak vođenje zemaljskog života. Ona je ista takva sila kao i duša životinja, ali uzvišena, da bi se njom duh mogao da se spaja..."
I još jedno objašnjenje sv. Teofana ovim povodom: "Pravilnije je shvatati da čovekova duša i duh nisu dve odvojene suštine, već dve strane jednog istog duha, dva dela jedne iste celine (inače, šta bi se dogodilo posle smrti?), te postoji jedinstvena duša!" (t. 1. pismo 106)..."