Poštovanje! Nekolicina nas psihologa sprovodi jedno opsežno psihološko istraživanje sa književnošću (specifično preferencijom horor književnosti) kao centralnom temom, a uz to radimo i validacije i standardizacije nekoliko do sada (kod nas) neprevedenih (ali vrlo poznatih) psiholoških instrumenata. Nije riječ o diplomskom ili sličnim stvarima, već o "pravom" istraživanju koje će rezultovati nekolicinom ozbiljnih naučnih članaka. Sve je neprofitabilno (zapravo, troškove snosimo iz vlastitih džepova), bez ikakve posebne institucionalne afilijacije, legalno i u strogo naučne svrhe, sa entuzijazmom i ljubavlju prema književnosti (posebno hororu) i nauci kao glavnim motivima. Zainteresovani ispitanici imaju i mogućnost da (ako žele) ostave svoju email adresu i na nju dobiju svoj mali izvještaj / profil ličnosti po okončanju istraživanja. Trenutno smo u fazi prikupljanja podataka, koje se obavlja preko online obrasca na linku: i trajaće nekoliko mjeseci (moguće i do kraja godine), pošto nam je cilj prikupljanje vrlo velikog uzorka. Svi zainteresovani su dobrodošli (bez obzira da li vole horor ili ne), hvala!
Inače, rado ću odgovoriti na sva metodološka i slična pitanja u vezi samog istraživanja, uz opasku da o specifičnim hipotezama i sličnim stvarima ne mogu diskutovati za vrijeme istraživanja, zbog mogućnosti da tako „kompromitujem“ nečije odgovore. Pošto smo već prikupili uzorak od oko 600 ispitanika, postoje neka frekventna pitanja, pa ću, za zainteresovane, odmah dati odgovore na njih, a sva dodatna ste slobodni da postavljate i rado ću pokušati i na njih da odgovorim.
Jedno od najčešćih pitanja je upravo zašto ne mogu raspravljati o individualnim pitanjima iz testa / ajtemima i hipotezama, tj. kako to utiče na ispitanike i zašto je to problem. Odgovoriću na ovo kroz hipotetski primjer; recimo da ispitujemo preferenciju boja i da kažemo ispitanicima da očekujemo da će se preferiranje crvene boje povezivati sa većom „romantičnošću“. Kao rezultat ovog, mnogi ispitanici imaće tendenciju da se prikažu manje ili više romantičnim u odnosu na ono koliko stvarno jesu romantični, pa će precjenjivati ili umanjivati svoju preferenciju crvene boje. Ovo je dobro opisan problem u metodologiji naučnih istraživanja i koriguje se upravo na način na koji mi to ovdje činimo – ispitanicima se pruže dovoljne informacije o samom istraživanju prije nego što mu pristupe, da im odgovori ne bi bili kompromitovani, a o svim ostalim detaljima im se ponude objašnjenja poslije istraživanja, u formi debrifinga. Očigledno, s obzirom da će naše prikupljanje podataka trajati toliko koliko mora, jer skupiti veliki uzorak nije lako, debrifing će se dogoditi s određene vremenske distance, ali zato je ljudima i ostavljena opcija da prilože svoju email adresu i tako (pored svog ličnog izvještaja) dobiju informacije o rezultatima istraživanja onda kada ih i mi budemo imali – kada istraživanje bude gotovo, analize sprovedene, a radovi objavljeni! Dakle, iako ovaj upitnik nije TEST, tj. doslovno nema „tačnih“ i „pogrešnih“ odgovora, nas ipak interesuje „trend odgovaranja“ i ne želimo taj trend da „kontaminiramo“ kod bilo kog ispitanika. Zato Vas molim da imate razumijevanja i ne diskutujete npr. stvari poput pokušaja „pogađanja“ naziva samih odlomaka, šta koje pitanje mjeri i slično.
Zašto su uključena neka pitanja koja na prvi pogled nemaju veze sa hororom? Upitnička baterija sastoji se od tri sekcije – sociodemografske grupe pitanja, literarnih odlomaka i psiholoških upitnika (uz automatsku randomizaciju izlaganja sadržaja posljednje dvije navedene sekcije). Većina psiholoških upitnika koje koristimo po prvi put se pojavljuju na našem prostoru i takođe su predmeti simultanih evaluacija (koje vršimo uz dozvolu i u saradnji sa njihovim originalnim autorima), tako da postoji i nekolicina (pretežno sociodemografskih) pitanja koja vam se možda neće učiniti „povezana“ sa horor književnošću (npr. visina ili masa), ali ta pitanja služe u validaciji samih upitnika (jer, vjerovali ili ne, postoje određene relacije tih varijabli sa nekim od mjerenih konstrukata), a imaju i tzv. kontrolnu funkciju, tj. služe u utvrđivanju reprezentativnosti uzorka. Naime, mnoge "obične" sociodemografske karakteristike raspoređuju se u populaciji na određeni način koji znamo kakav je (npr. "zvonasta" ili "normalna" raspodjela) i onda se distribucije tih varijabli u uzorku porede sa distribucijama iz populacije - ako se poklapaju, to onda ide u prilog reprezentativnosti uzorka, tj. sugeriše nam da testirani ispitanici dobro zastupaju ukupnu populaciju - i onda možemo pretpostaviti i da su odgovori na odlomcima reprezentativniji (npr. ako bi se ispostavilo da nam većinu uzorka sačinjavaju žene iznad 50 godina, teško da bismo mogli smatrati njihove odgovore reprezentativnim za druge grupe ispitanika, npr. za muškarce ispod 30 godina i obrnuto). Slučajni uzorak bi bio bolji, ali tako nešto u ovom slučaju nije moguće, pa smo zato primorani da koristimo ovakve procedure – ali to je relativno uobičajen pristup u istraživanjima ovog tipa. Što se tiče samih upitnika, oni mjere širok spektar karakteristika ličnosti i postoje hipoteze o mogućim relacijama svakog od njih sa preferencijama literarnog horora, a o svemu tome više ćemo znati po okončanju istraživanja, kada izvršimo odgovarajuće statističke analize.
Još jedno često pitanje jeste i zašto je neophodno čekati na rezultate istraživanja, kad recimo postoje online testovi i upitnici koji daju instant rezultate. Glede toga stvarno nismo mogli ništa drugačije da uradimo, jer svi osim jednog upitnika su po prvi put prevedeni i adaptirani na našem jeziku za potrebe ovog istraživanja, tako da su konstrukt-validacije i normiranja moguća tek po okončanju istraživanja, ali to je jedini stvarno validan pristup. Gomila onih online testova i upitnika koje ljudi popunjavaju zapravo ne služi naročito čemu, jer se upitnici i testovi vrlo često ponašaju manje ili više drugačije na određenim kulturama i norme u odnosu na koje se rezultati tumače su UVIJEK kulturalno specifične. I onda ako neko npr. popuni online test baždaren na američkom uzorku, a sam je iz neke druge zemlje, ti rezultati doslovno ne znače ništa. A, mnogi od tih testova i upitnika su ad hoc prirode i uopšte i nisu adekvatno validirani. Većina ljudi i ne zna za ove limitacije rezultata koje dobijaju na takvim testovima i upitnicima... Dakle, zato je čekanje neophodno, jer smo htjeli da ljudima, u znak zahvalnosti za učešće, ponudimo informaciju koja zaista nešto i znači – rezultate sa testova koji su adekvatno validirani na našem jeziku i zasnovani na poređenjima sa „domaćim“ normama (pošto smo u ranijim istraživanjima zapazili da između ispitanika iz regiona, npr. Srbije i Bosne uglavnom ne postoje nikakve sitematične razlike, istraživanje ravnopravno obuhvata ispitanike iz regiona).
Na kraju, često nas pitaju i zašto ispitujemo tolike ljude, ako se bavimo horor književnošću i ako nam je književnost centralna tema. Odgovor je taj da se ne bavimo književnom kritikom, tj. ne vršimo stilske analize ili analize likova - interesuje nas kako izgleda struktura preferencija horora kao literarnog žanra, u kom smislu su odlomci samo STIMULUSI (i ispitanik ne mora nužno ni biti ljubitelj žanra). Preferencije ne postoje nezavisno od subjekata čije su to preferencije. Dakle, ovo je empirijsko psihološko istraživanje, ne analiza sadržaja ili nešto slično.
Imajte u vidu i to da se empirijska istraživanja literarnih preferencija praktično mogu nabrojati na prste jedne ruke, a o hororu da i ne govorim - postoje tu i tamo istraživanja filmskog horora, dok literarnog praktično nema uopšte. Zapravo, ovo je možda jedno od prvih ozbiljnih istraživanja takve vrste...
Toliko za sada, nadam se da nikog nisam „udavio zidom teksta“, a ako nekoga interesuje još nešto čega se nisam dotakao, samo pitajte i hvala još jednom svim zainteresovanim za ovu temu! Naglašavam još jednom da je sve ozbiljnog naučnog karaktera, iako se tema može učiniti „luckastom“; dalje, nije riječ o bilo kakvoj reklami ili promociji, sve je dobrovoljno, sa zagarantovanom privatnošću i bez ikakve profitabilne komponente.