od DevouredSoul u Čet Mar 20, 2008 2:24 am
Ja sam protiv.
Evo i zashto. Koliko god svi vi bili nalozheni na Tolkina i EF uopshte, Tolkin uopshte nije veliko ime u knjizhevnosti. Isto kao shto ni Agata Kristi nije veliko ime u knjizhevnosti. Epska fantastika i detektivski romani su uvek bili popularni, a nikada previshe vredni.
Shto se same lektire tiche, jasno je da svaka ustanova radi po nekakvim silabusima koji su ustanovljeni po nekakvim kanonima. Nije sluchajno shto su shkolski silabusi bash takvi kakvi jesu. Knjige su [tu i tamo] prilagodjene godinama, ali, ono shto je najbitnije, obradjuju se reprezentativna dela. Obradjuje se svetska knjizhevnost [ili srpska, ali u to ne ulazimo, poshto je valjda svima jasno da chika Tolkin nije nash chovek]. E sad, on jeste reprezentativan u epskoj fantastici, ali dragi moji, pored Dikinsa, Vulfove, Eliota, Svifta [eto nam fantastike], Tolkin ne mozhe da se nazove velikim piscem britanske knjizhevnosti, a reprezenti se biraju iz upravo nacionalnih knjizhevnosti.
Dalje, epska fantastika je provuchena kroz bajke, a one se i onako rade u shkolama. Zhao mi je shto moram da vas razocharam, ali Tolkin [sa stanovishta knjizhevne kritike i istorije] nije izmislio nishta novo. Svako ko je bolje upoznat sa njegovim delima, zna da su apsolutno svi elementi preuzeti iz vecj postojecjih tradicija.
I da ne tulim dalje, mislim da sam bila jasna. Ja sam svakako za da deca chitaju Hobita, odnosno ja sam za to da deca na bilo koji nachin zavole chitanje itself, ali nabijati nekome nekakav kult na vrat, uopshte nije ok, bar po mom mishljenju.
...a grlo luta britvom...