od Maglor the Minstrel u Uto Feb 21, 2012 8:12 pm
Zavrsih sinoc. Dunmer zenska, assassin neutralnog alignmenta, lvl 48. One handed, sneak, light armor, archery, smithing i enchanting. Smithing i Enchanting obavezno dizati do kraja osim ako se igra mag. Smithing se podjednako dize pravio gvozdene bodeze ili dragonscale armor, tako da kupis milion iron ingota i kuckas do iznemoglosti dok ne napravis badzilion daggera. Onda te daggere odneses i enchantujes nekim random buffom pa prodas i podigao si u jednoj iteraciji i jedan i drugi skill. Kad stignes do 100, mozes dva efekta da stavis na item sto je nenormalno jako. Ako jos sa sobom nosis i dark brotherhood armor koji duplira sneak attack, a imas perk koji ti daje x15 za dagger backstab, dolazi se do ukupno x30 damage-a. Ako imas daedric dagger sa dva damage enchanta, ne postoji niko ko to prezivljava.
Sad malo o igri. Defintivno najozbiljniji projekat koji sam u zivotu igrao (nisam igrao Morowind). Posto imam obicaj da se trujem stvarima, igrao sam po dosta sati dnevno za redom i shvatio sam da me dosta umara. Igra je napravljena za gustiranje i igranje malo po malo. Ako je neko manijak kao ja, brzo shvati da je dosadna i repetitivna. Otprilike kao da gledam celu sezonu House M.D.-a za tri dana. Da se razumemo, ja volim House-a, ali moram drugacije da ga gledam, ne drzi me dugo i ponavlja se.
Igrao sam na expert tezini. Poucen losim iskustvima ne igram na najtezem kada prvi put igram neku igru. Uhodavanje je bilo fino, midgame je bio poprilicno tezak sve do sunovrata u tezini na nekom 35.lvlu. Alduina sam ubio iz 5 udaraca dual wielding daedric macevima. Pri kraju, pre nego sto sam potpuno prestao da radim side-questove (jer su, izuzev daedrica, svi manje vise isti), ulazio sam u pecine, trcao do bandit leadera/diva/zmaja/cudovista koje treba da ubijem ne obaziruci se na minione koji su nanosili 0 stete, ubio ga i trcao nazad da ne bih gubio vise vremena. Kada sklopis poslednji item set mrsko ti je cak i da otvaras chestove jer znas da nista neces naci posto sve vec imas. Bottom line, igra postaje neizazovna u poslednjoj trecini (ponavljam, na expert tezini, ne znam kako je na masteru) i sto si jaci, zelis da je pre zavrsis jer ne nudi nista novo vec samo vise istog. To jeste mozda neiscrpni svet geografijom ali ne i idejom. Poredjenja radi, igra kojoj sam posvetio najvise vremena u zivotu, Baldurs Gate, iako ima neke druge propuste nema taj konkretan problem vec bitke postaju sve epskije kako si ti jaci.
Sto se tice igrivosti, item menu sistem je katastrofalan, alchemy blagi uzas, za igru su korisna svega 2-3 shouta (izuzev onih jednokratnih za main quest), leveling model je interesantan ali u jednom trenutku (osim ako ne zelis da razvijas alternation magije sa vec oformljenim assassinom???) potpuno prestaje ma koliko cudovista zaklao ili questova resavao. Secam se da sam u Balduru konkretno jedva cekao da zavrsim quest upravo zbog hrpe experience-a koji ce mi doneti. Ovde sam imao onu "meh" facu. Perkovi su dobro uradjeni i to mi se svidelo. Od bitnijih propusta sam primetio da nema podizanja opste uzbune neprijatelja kada strelom iz prikrajka skinem njegovog drugara koji stoji tik pored njega. Mislim, promeskolje se kao ali se brzo vrate u stanje kao da se nista nije desilo. Teze neprijatelje mozes da ubijes prosto tako sto ih gadjas strelom za sneak attack, pobegnes dok ne postanes hidden, rince, repeat, dosadno. Dark Brotherhood kao i Thieves Guild questovi su odlicni i prilicno sam uzivao resavajuci ih. Main quest doooosta slabiji i jako jednodimenzionalan za ovako pretencioznu igru.
Bottom line, kao projekat i svet koji su napravili Skyrim je neprevazidjen i zaista zadivljujuci. Pejzazi, sazvezdja, setkanja po svetu i skrivanje od svakog medveda na niskim nivoima, da ne pominjem useravanje i bezanija kako cujem zmaja. Prvi utisak o Skyrimu te zaista oduva i ne mozes da docekas sta ce sve da se desi do kraja. Na pocetku sam stvarno uzivao. Medjutim brzo se pohvataju svi exploit-i i igra u jednom trenutku postaje neizazovna i prosto sarena bez ikakve forme. Ulazis u novi grad, pricas sa svakim, zakoljes sve bandite i zverinje u okolini. Povremeno iznenadi sjajnim quest line-om (Thieves, Brotherhood, Daedric), ali to su samo bljeskovi pravog dobrog FRPa, a ne neka konstanta koja te vuce da igras dalje. Dakle kao sam FRP potpuno prosecna igra, smestena u neverovatno dobar setting, verovatno najbolji koji se pojavio do sada. Meni je samo potrebno nesto vise.
Yeah, well, you know, that's just, like, your opinion, man.