Ne pamtim kad sam poslednji put prochitala Gospodara. Ima bar 4-5 godina
Neki mi djavo nije dao da ga chitam, ne znam zashto, secjam se da sam poslednji put dogurala negde do Shelobe i jednostavno prestala. Chudno je to. Poslednji put mislim da sam ga chitala kad sam upisala fakultet. Ja sam celog zhivota, kad god mi se desi neshto vazhno, chitala Gospodara Prstenova, da potvrdim, kao da nishta nije bilo stvarno ako ga ne premazhem slojem Tolkina. A sad se svashta desilo, a ja nikako da se vratim toj knjizi.
Silmarilion sam u medjuvremenu chitala par puta, stoji mi u fioci od natkasne pored kreveta, namenski, kao biblija. Ali ovo drugo, nishta.
Nego me u poslednje vreme sve neshto svrbe prsti da obrnem krug, ali nemam vremena. Naravno, ja ko i svaki put kad nemam vremena ne radim nishta sem shto brinem oko toga shto nemam vremena, i mogla bih to vreme provedeno u brizi da utroshim kreativnije, al matrak.