od draganče u Pet Maj 23, 2008 8:45 pm
Primavera de dragan
proleće, u meni
proleće, u tebi
pupi rosno cveće,
pupe deca mlada.
i ja s njima pupim
pupiš sa mnom i ti.
cvrče nam slavuji
vrapci, slaninarci
i ja s njima cvrčim
pevušim i letim,
suncu širim krila,
ruke pružam svima,
o ljubavi maštam,
o nežnosti sanjam,
za sreću se nadam,
za lepotu stradam.
Želim da te ljubim!
da ti mazim grudi,
želim da te volim
dok ne siđeš s uma
zatim da te jebem,
da mi rodiš decu,
desetak komada,
po kući da trče,
da bude veselja,
radosti i sreće,
da na njih ja gledam,
svaki dan i veče.
Ali ti to nećeš,
hoćeš samo stojka,
samo penis voliš,
loša si devojka!
Kad treba da rađaš,
ti se odma svađaš,
abortiraš zigot,
ubijaš nam život.
Takvu curu neću,
što ne zna za sreću,
kurčevu robinju,
pušikarsku svinju.
Meni treba duša,
što ume da pati,
srcem da me voli
i kad nismo goli.
da mi vida rane,
i celiva grudi,
porod da mi rodi,
majku da mi ljubi.
Takvu ću da tražim
ove primavere,
neću neku šljuhu,
za kurcem što stenje,
i kroz prizmu seksa
na što ljubav smotri,
kojoj je bukake
samo šlag na torti.