Proka

Maštovite pesme naših članova

Moderatori: Beren, Jake Chambers, NothingMan

 Proka

Postod Proktofantazmus u Uto Dec 17, 2013 3:08 am

Idem da pipnem san,
bas onaj sto se ceka dok si mlad i star
onaj sto nosi u sebi cekic i osudjujuce oko
i pijanstvo i slepilo i jedinstvo i kako prave
tako i krive linije.

Fizicki opipljiv san sazdan od savrseno sinhronizovanih koraka
leve i desne noge

Deluje mi kao mala pumpica koja kaplje neophodnu a razlicitu tecnost svima
pokrece je teska teska teska ruka (tesko je podici je, posle sama leti)

I da, mislim da je svi cekaju, kap po kap
a u mladosti je laka, ide se do nje i nazad, brzo bas.

Na istoku su mi rekli da postanem jezero,
na zapadu brzi voz,
shvatio sam da je problem u recima,

pa sam uzeo putokaze iz pogleda,
vezivno tkivo iz tela,
volju iz razuma,
strah od betona,
i slobodu od Boga,

napravio mali splav,
i otisao da pipnem san.





Ko je skuvao astralnu zbunjenost sa svetlima niza zgrada,

ko je polio kljucali beton preko belih rada?

Ko je spojio masine sa rukama coveka,
ocekivao uspeh i bio nesrecan kad su mu misli odrasle?

dovoljno sigurno reke teku
i vazduh tece
i nebo i vetar teku
da se bude deo toga bez nade o marinadi od kokaina u dezinfikovanom buretu punog sigurnog zivota,
nade da uloga proleti za treptaj trenutnog oka.



Gadno zvono,
besni zvuk.
Treba mi voda,
ne, treba mi san,
treba mi voda.
Nadam se da se niko ne ljuti na mene,

ne znam koje sam reci sanjao, a koje rekao, koje napisao,
a o kojima mislio.

Zvono je alarm, dobro,
lakse je da ne odem nigde
nego da se ne javim na telefon.


ben hur je video isusa kako peca,
pa zasto onda ti sa mnom ,
za vreme niske tacke naseg dana, ne bi provela lenjo popodne puno sunca i pijanih slika sto se mrdaju ispred ociju ,
cikaju mozak da trci polumaraton u skoro vreloj astralnoj zbunjenosti?
izmedju kopulacija prolaznika i spomenika i vetra u sumrak stvarnog poligona sa muljem na dnu,
u drustvu violina i alkohola u potrebi za fizioloskim odgovorom na faustovom tornju ,
ipak sam tu ja, a ti izmedju svih mojih zelja



jos 50 godina do kraja,
50 zrnca suncokretovog semena koje ne valjda,
ili mozda sitih 50 zadavljenih bizona.

Prolepsao si se,
rekla je dok me silovala ,
a ja sam mislio o toj kuli od ilovache,
koja spava u mojoj dnevnoj sobi,
punoj buba sto gmizu iz kreveta.

Jebote, sto me ne poljubis kad smo pijani?
Da li zbog prevelike jacine reci?,
ili je sve previse toliko da ne postojis, a ja glodjem keramiku u nadi za suprotnim?

Sefica kaze da mozemo na put zajedno,
a ja kazem da sam cuo kako zoves mene u snu,
nas prijatelj kaze da me ne volis,
a kosmos kaze: Jebite se!

Sumirajuci moje reci digo mi se,
uzeo gitaru, plast, poreklo i jutro,
promaklo mi je sve i udahnuo sam trag proslosti i senku sto pada,
mislio sam o tkanini tvoje uloge u univerzumu,
o tvojoj stvarnoj nelogicnoj vaznosti u ciklusu stvarnosti dok jednim potezom levog dela usne odgovaras na pitanja koja ti postavlja mrdajuca slika pred ocima i shvatio,
da smo trenutak u zivotu jutarnjeg patuljka kako bi lakse bilo,
mozda dvostrano,
ili ako ne,
bar kartonska kutija na kisi zna kako se raspada,
a ja cu da se potrudim,
do jutra,
kad nas ponovo ceka kapucino,
voce, razgovor i vruc vetar konstantnih trzaja kontrasta,
cista, dobro prosvetljena soba,
i povremena senzacija u uglu usana.




Prodaju razglednice u sokaku,
boje pasose u crveno,
nilski konj je u Istinitoj Crkvi
cirkus je u gradu.

Dosao je i cisti pisac,
pun elegancije u stresu,
pio je konjak na Kilimandzaru,
oteo je slikarevu zenu.

I jedini zvuk koji se cuje,
kad cirkus napusti grad,
inspiracija cisti ulice,
nostalgije daleko od vestine.

Svi odu sem mulja,
onog sa dna sujetne duse,
ona ostane i predskazuje,
sudbinu prvobitnim gresnicima.

Iz vode izranja stena,
da li je ona spas?
sve misli ikada,
dosle u pravi cas.

Zardjali stari put,
svi gaze sad bosi,
idu polako ka vodi,
niko ne gleda u cirkus,

sem starog nilskog konja.




Kao hiljadu golih ljudi sto plesu za zivot pod suncem,
jer im treba kisa, a ne smeta vrelina,
Tako su 4 godine sreca ili secanje,
do sredine jula,
toliko ce proci dok ne budemo skoro mladi,
dok me ne pogledas kao da si ispod raspeca,
dok se ne zasmejes nasem zajednickom znoju u pesku,
u kozi u travi u nemastini,
i zalasku sunca.
bar o tome mislim pred spavanje.

Polako jutro,
metabolizam po autoputu,
sa obrijanim odelima,
izmedju stila,
za stolom punim posla,
a posle radnog vremena,
u uglu usana,

i posle,
po glinenom betonu nepoznatih ulica,
koje samo ti znas -
tad mi cesanjem skidas kozu sa statua.





Rov izolacije mladi ljubavnice, pegavo lice je zaradilo
vecere, vino, tetovaze i ustajale skvotove dimne otadzbine - pariskih klupa i kambodzanskih dvorova.
Kongo, decko, Kongo i hasis i tvoje prijateljstvo,
idemo zajedno, ja vodim, a ti budi tu da kazes koliko je 2 i 2.

Desna strana mozga dok stopiram,
ne razumem asfalt nikako,
narocito ne ujutru. Imam veliku rubikovu kocku,
samo sto je sva crna i bela.
Svi ti spanski slikari mi duguju lepu odecu,
uzeli su je sa groba moje buducnosti,
Cove koji razume ljude mi slusa glas,
njegova zena ima receptore u ocima,
receptore za haos u mojim zenicama.

Grbavac iz Notr Dama u sred knez Mihajlove,
Hoces da kupis cestitke?
Pitam koliko su,
on kaze sta mislis,
ja kazem da je reka umrla zbog njega,
on kaze da bi trebalo da me je sramota zbog lepote,
ka kazem da se ovde desava nesto sto on ne zna,
jel tako - grbavce iz Notr Dama?

Jos jedan dan u rovu otudjenja,
budi s nama,
spasi kitove
nosi sarenu odecu i jedi dorucak za sampione,
kad se javi mladi jutarnji patuljak,
kazi
Zdravo!




Reka nečulne treperave polusvetlosti koju su polako, deo po deo, stvarali automobili mi je značajno usporila vreme i izoštrila stvarnost.

Možda to nečulne stvari i rade, naprežu čula da shvate izmeđost i hvataju stvarnost u međuvremenu.
Ako te ikada iko pita da li želiš da stvarno budeš slobodan, pogledaj ga u oči i gledaj kako steže patos nogama i misli grimasama, terajući tu halucinaciju u kojoj je sada ovde, umesto mene.

Pored autoputa postoji prostor odvojen belom trakom. U taj prostor se zaustavljaju automobili kad su pokvareni, i nemoj da se začudiš ako pomisle da si i ti pokvaren, dok se šetaš tu.

Ako kojim slučajem sija sunce, i vazduh bude vreo, obuj samo papuče.

Tako će po stopalima da ti se nahvata crno-siva prašina koja nikako nije prljavština. Ona je sažeta enciklopedija istorije i sadašnjosti svih organizama koji brzo prolaze pored tebe.
Operi je samo hladnom vodom, na mestu koje ti najviše liči na dom.

Da se Isus ikada šetao pored autoputeva, rekao bi ti nešto slično, verujem.




Dobrovoljno se javljam da ljubim žene razmaknutih zubiju,
mirisne od belog luka,
uz nejasne tonove Munjevitog Preskakača.

Na Apalačkim planinama beše?
Izabraće vetar, kako si pričao
Bog nas poštuje kad radimo,
ali nas voli kad igramo.



Isus večeras stopira od Raja do Zemlje,
Sinoć je upoznao ćaleta,
Kaže - nema ljudi u Raju koji nisu heroji,
Nema ljudi koje brinu misli skulptura od kosti i mesa.

Isus se plaši večeras,
možda mu vožnja bude lepša od cilja,
otišo je s plavog klikera na vrhuncu slave,
možda su za dan otkrili surfovanje i naboje nagona,
možda su promenili mnogo heroja,
toliko da je on uticao samo na dužinu kose.

Isus večeras uživa u trenutku,
sutra ga čeka veliki dan,
večeras svira bluz na gitari,
svira bluz i čeka vožnju
i sviđa mu se nebo.





Pečurkasti jastuk na kišni dan,
mirišljavi štapići i pepermint,
ustoličena lampa kosmosa
shvati i vidi.

Šalteruša nam se nasmejala i udarila pečatom po papiru,
rekla nam je da idemo što pre,
idemo na naš rođendan,
da vidimo kakve ostrige srču boginje ovih dana, pored puta,
ili kad su bose, po plaži.





Napipao sam iskustvo,
pijana je to anegdota,
sva sreca pa mi je zivot pomutio razum,
inace bi isprao secanje.

sapnula si mi pre kako glupo deluju salovi,
na urbanim ljudima sto gledaju na dole,
i drljaju gitaru od 12 do 3 popodne,
kad su komsije budne,
a taman pre rucka.

Sad krijes tim salom masnice od sljiva,
dok se glasnoanejako smejes
napirlitanim opaskama drugarica.

Cujem,
dala si i 2, 3 srednjeteska ispita.

Izvini,
al slisticu flasu pre nego tebe u sredu,
u zadnje vreme me ne zanimaju osecanja iz mene,
fasciniraju me albatrosi.




volim te
ko i sve
al nista manje

ajde da se grlimo
bez predrasuda
i svrhe
samo da se grlimo ponekad
ponegde
to je karmicki krug
al veruj mi da se meni trenutno grli na nacin koji je specifican u trenutku a ne podrazumeva nista u buducnosti
cak i znam kako mi se grli, al ne znam da opisem
na sitno mi se grli

aljda da
mozda ne
ako s ljudi oslobode misli mogu da se grle
sad
dal je bolje grliti jastuk koji nikad nije nista ni mislio
il traziti zagrljaj od nekoga ko je skontao da su osecaji lepsi od misli
to ne znam vec
naravo
uvek i svuda
bio bi glup kad bi neiskrano zagrlio tako savrseni grleni materijal
tvoje vibracije su meni prijatne






zašto mi neko ne kupi pivo,
svi se smeju a mene grlo svrbi,
zašto mi neko ne kupi pivo,
sjaj sa stola mi se lagano smeje.

pokuašavam redom da delim cigare,
oni uzimaju al ne kupuju pivo.






kad se udaljis od poda shvatis:

da oko crvenog kruga Laki Strajk cigara postoji zeleni tanki obruc,
mada i u tvojim rukma postoje kosti, i postoji krv,
i da bi ti svaki gutljaj doneo savrsenu srecu da ne postoji vreme,
i da ti se dize kad drugi priznaju da postojis.

znajuci to, i u okolnostima kad bi se vibracije sklopile,
kad bi me ucinile vecim od svih mogucih dimenzija,
postao bi tajfun, ne holivudski velikan, nego tajfun,
da budem amoralno velika falusoidna figurana kojoj mozes 2 stvari,
da se udavis, il da surfujes.

Na ledijma imam punu torbu proslih osecaja,
nemoj da mi dajes nista novo,
budi inovativna dovoljno toliko,
da pojedes ono sto vec postoji.





Sve moje bivše devojke zive u gradu,
a ja sam sad u šumi.
Imam mali noz koji mi ne treba,
i nebo i vatru i zemlju,
koja mi treba.

Našao sam cremboš u livadi,
našao sam i svezu vodu,
i imam jedan celi paradajz.

Čuo sam zvukove u zbunu,
crni medved mi je došao tu.
"Zdravo crni medvede, hoćeš pola paradajza"?

Srušio je vatru, pogledao me ispod oka,
poslao poljubac i otišao sa celim.

"Ipak sam ja medved",

pa dobro, uzivaj





kad krilato jutro doleti,
kad masne kapi rose padaju po zemlji,
kad prstima maziš blato,
i oblikuješ tanke forme,
kad ti je u očima podivljala duša,
a u mozgu samo trag razuma,
koji polako bezi,
ka betonu, ka zarđalim konkubinama,

ti tad nemoj da napraviš grešku,
ako vidiš senku uprljanu glasovima,
ćuti.




Baba, gde ide ovaj trolejbus?
U kurac sinko.
A gde ti ides baba?
U trolu.

Imao sam jednog papagaja. Smejao mi se.
I imao je pravo. Da nesto valjam naučio bi da letim do sad.

Pustio sam ga napolje,
sjebali su ga golubovi iz kraja.

A u glavi ko u štali,
svet je nomenklaturni impresionizam, a ja mali,
neću da se nadam sreći,
a da sreću nosim,
u neotvaranoj vreći.

Šta je bilo pre početka,
ne zanima me smrt,
hoću nazad neću napred,
Bože nemoj da si škrt.


..jedan golub se posrao po sivom bloku mermera bezimene zgrade i time nevoljno potpomogao stvaranju šarolikosti u sivilu velegrada.
Da li je grickao magične pečurke?
Da li mu se samo kenjalo?






Pre 7 godina se nisam sećao šta je bilo 7 godina od tad,
ali sam pretpostavljao šta me čeka sad.

Nije škola mesto gde nestaju granice,
u školi se osposabljavaš da jedeš mnogo za 15 minuta,
tamo kazu da doktor zna bolje od tebe,
tamo kazu da kada svrbi ne češeš se.
prvo razumi češanje

Kasnije, kad sam prvi put liznuo blago oznojenu sisu,
kad su mi telo otopile kao plamen restriktivne sveće,
našao sam se u vakumu.

Uvek kazu da kada kradeš,
nisi kreativan. Da lopovi nisu kreativni bili bi poštari.
Zato kradem, da nisu pečurke smislile reči, bila bi prazna pisma.

Laz je dobra, bolja od istorije. Umesto da se ratuje oko toga ko je pravilno postupio, bolje da se ratuje oko toga ko je bolju pricu izmislio. Treći lazni rat.

Tek baš posle,
shvatio sam.

Kad ne osećaš a hoćeš da osećaš.
probudi se u 15 do nekog sata (nikako u okruglo vreme),
peške odi do Brankovog mosta,
i umesto da se ubiješ,
ispišaj se,
i onda ponovo zaspi.
Samo nemoj nikome da kazeš.





izvini, hvala, nema na čemu,
ne razumem te,
ali shvatam šta želiš da mi kažeš.
Možeš to bolje, ali ne na ovom mestu.

I mokri beton i reka pored,
i nebo i klupe su lepši,
kad nas niko ne sanja i niko ne misli
o nama,
pre svega o meni.

To je najbolji početak ali kraj zavisi,
zavisi od nas,
ali pre svega od mene.

Možemo da hodamo ili sedimo,
ali mi je žao,
osećam se loše što sam ja ja,
jer mi nije do kraja,
iako bi to bio dobar kraj,

ipak neće da bude, jer meni se ćuti,
a verujem i tebi.





Muka na trgu Raskalasnog katetera
jebe se junaku sto hoda na staku

fala Bogu sto je mladost utrnula
pa se na uzore samo jedva osvrnula

Najgora rec je Kako
najbolja rec je Koliko
i jebe mi se za odgovor na obe:

i dalje cu da hodam brze od 70 posto ljudi
i dalje cu da lazem da bi se svideo Picki i Bogu





Da umesto kože, kose i muda imam elektrone,
da sam svetlost - da utorkom popodne razjebavam šablone,
ne bi voleo da budem kul ni pametan ni pičkoemulator,
ne bi voleo da sam besmrtan - to znači samo beskrajno mator,

voleo bi da pijem muziku,
jedem žene,
jebem alkohol.

I to je to.































Grabio sam ka tastaturi kandzastim pokretima, hocu na internet, on sad ne radi i ja hocu da budem na internetu, necu da ne budem na internetu.
POlupijanstvo je dobar okvir za ceznju, pijanom coveku vec nije bitno, ali polupijan hoce sa mnogo vise zelje ono na sta je trezan naviknut.
Tako ja hocu da vacim pogled na sve, a onda izolujem tebe, napisem ti elektronsko pismo sa kojeg ne mozes da skrenes pogled, elektronsko pismo koje izaziva
paznju kao sto bolesno stene izaziva paznju. Onda cu da ti posaljem sliku kurca, i onda cemo ako budem imao srece da drkamo zajedno. Ti ces da mi kazes kad se sve zavrsi
da hoces da se jebes sa mnom, a ja cu da stegnem ruke u grc i nadam se da kad se ponovo budemo videli, zaista cemo i da se pojebemo, a necemo samo da pricamo
o drogama, fakultetu, drogama i proslim iskustvima o jebanju na nacin na koji ce da se meni poludigne, a tebi ne znam sta ce da se desi.
Zbog neke urodjene pasivnosti, mislio sam da je razlika izmedju bas bas jebanja tebe i ne jebanja tebe zavisi samo od toga dal imam ili nemam pare za
dva do tri litra kartonskog crnog vina, a sa psihodelicnim pecurkama bih napravio previse, ne bi se ni pojebali mozda od tolike silne kosmicke pravde u izandjalim receptorima
nasi napaljenih mozgova. Jos pola case samo postoji trenutno predamnom ovog vina, i kako sam pun benzina deluje mi sve suprotno od apokalipse,
i kako hocu da samo ti citas ovo, hocu da te nateram da se zabavljamo na nacin na koji se zabavljaju poluljudi iz druge godine srednje skole, ti ucenici sto cesto
drkaju i nee da priznaju nista dobro sto im se desi a niko ne vidi da se to desi. Tako hocu da se zabavljamo, pa makar i to ponekad bilo liseno zabave.
E sad, lako je meni da ocu, a tesko mi je da zahtevam, i jos teze da izbegnem da delujem napadno. Napadan je bio covek hitler, napadan je svaki silovatelj,
a meni je neprijatno kad sam u takvom drustvu.
Član
Član
 
Postovi: 2
Pridružio se: Uto Dec 17, 2013 2:00 am

Povratak na Poezija

Ko je OnLine

Korisnici koji su trenutno na forumu: Nema registrovanih korisnika i 1 gost

cron